Miris davnih dana

Gledala sam „Ledu“. Ništa posebno, no Krleža me vratio u intenzivne dane mladosti kada sam gutala i živjela njegove drame i knjige. Na povratku, preplavili me mirisi proljeća. Posebni, neponovljivi mirisi koje nitko nije uspio zatvoriti u bočicu i prodavati. Da jest, ja bih bila najvjerniji kupac. To su mirisi koji me vraćaju u daleku prošlost, oživljavaju je kao da je sadašnjost i zbog kojih opet osjećam topli vjetar na licu i kosi, nadu u zraku, očekivanje onoga što se tek treba dogoditi. Jesu li ti mirisni, proljetni dani TO? Najvažnije i najljepše u nekom sasvim zasebnom i osobnom dijelu moje duše, života i sjećanja?