11.2.11

Kuća pored mora


Odjednom sve navire: godine, osjećaji, prolaznost, nikada više ....... Hodam, kao u transu, poznatim, a opet stranim predjelom. Lice mi je mokro i na trenutke ridam. Previše osjećaja. Kasnije, osjećam se loše, danima. Nekada, nakon plakanja, sve mi se činilo barem malo bolje. Sada, ništa nije bolje. Osjećaj gorčine, nedovršenosti i teške tuge ostaje u meni. Trebala bih izbjegavati ovakva uzbuđenja, no ovo je bilo i potrebno i očekivano. Već godinama sanjam da se vratim ovdje, da ponovno sve vidim i obiđem. A to je „sve“ prošlo, otišlo kao plimom odneseno. Čekam da isti plimni val nepostojanja preplavi i mene.

0 komentari: