2.12.10

Težak san

Nikada ranije nisam te sanjala. Ovaj san, pun očekivanja, ostavio mi je gorčinu u ustima i tjeskobu. Tražila sam te i htjela s tobom pričati. Tvoj muž mi je stalno objašnjavao zašto baš sada nisi tu. Negdje si drugdje, nema te, zauzeta si. San se stalno ponavljao u dijelu mojeg traženja da te vidim, nade da ću te vidjeti, i njegovog nezadovoljavajućeg odgovora. Cijelo vrijeme osjećala sam da si tu  negdje, blizu, samo još nisi došla, ne vidim te. Doći ćeš i pričati ćemo kao nekada ranije. Smijati ćemo se, gledati ću tvoje nježne i gipke prste kako lagano i brzo klize tipkama i gumbima harmonike. Probudila sam se s bljeskom ugode i zadovoljstva. A onda, na hladnom jutarnjem svjetlu sve je nestalo i opet postalo isto. Nikada više neću pričati i smijati se s tobom. Otišla si u nepovrat tako davno. Dani djetinjstva ostali su samo moji i nemam ih s kime dijeliti.