20.1.10

Ni ovdje, ni tamo/ Not here, not there


Putovati vlakom, prvom klasom, kroz magloviti, jesenji, jutarnji pejzaž, dobar je i poznat mi ugođaj. To je vrijeme za koje znam da je samo moje, trenutak u kojem sam ništa: samo ja, bez etiketa majke, kćeri, supruge, sestre, prijateljice......Divan je to osjećaj nedostupnosti, samoće, vremena koje kao da je zastalo. Putovanja su uvijek za mene bila upravo to: vrijeme u kojem mogu biti tko želim, sama, sve mogućnosti otvorene. Ni ovdje, ni tamo. Iz istog razloga volim aerodrome: nikoga ne poznajem i nitko me ne poznaje. Susrećemo se samo sada, u malom djeliću neponovljivosti. Nikada, nikada neću ponovno vidjeti lica koja me okružuju. To je utješno. Volim se izgubiti u nepoznatoj masi, biti sasvim anonimna i imati slobodu biti ja kakva želim biti baš u tom trenutku.

2 komentari:

Polly kaže...

I have absoluely no idea what you're saying here (although some words do look similar... I speak Polish, were do you come from?) but I LOVE this painting! It's Hopper, isn't it? I love his style.

Purpur kaže...

I am from Croatia, so you should understand few words if you speak Polish - I understand some words from Polish. And yes, it is Hopper and this post is about traveling and the exquisite feeling of being "nobody" and "nowhere", being only you and in the moment!
I love your posts.