16.1.10

Čekajući zeleno/ Waiting for green

Hodam Zrinjevcem prema Trgu, čekam zeleno. Iza mene šepajući hoda još jedna spodoba prošlosti s kojom odavno ne razgovaram. Možda me njegovo prisutnost ponukala da se sjetim tebe, iako si ti iz neke sasvim druge priče. Danas iz nikakve priče jer te više nema. Ne znam, teško mi je zamisliti da te nema i da nema nikakve vjerojatnosti da se više ikada vidimo. A jednom, pogled na tebe, susret s tobom, značio mi je sve. Kako je to bilo davno! Tako davno da mi se čini da to i nisam bila ja. Ona zaljubljena žena koja je čekala tvoje korake na zamračenom stepeništu, čije je srce udaralo kao da će izletjeti, u mračnom hodniku stana.
Više nikada, ni ti, ni on.

0 komentari: