31.12.09

The last


You've been the love of my life for so long, but not any more, not for quite some time. Maybe I should be sad, but, at the most, I feel relieved. Empty, but relieved. At this lonely moment I think of someone else who is gone really forever. Who knew that he would stay on this Earth only for a briefe time? When I think of the things we did together, I feel pain and sadness. I do not think of him often, I forget that he is gone, dead, lost. I loved him very, very much. My young, unspoiled heart aches still. Was he the last?

27.12.09

Nedjelja/ Sunday


Slagati ćemo godine šutnje:
Jednu na drugu.
A na vrh zastavu
Prolaznosti.

12.12.09

Blue



I cannot see
except a dead sea
of bitter tears
remorse
sadness
deadness

Albatros


7.12.09

Sentimental mood


Pjesma je ovo Magdalene Camargo Lemieszek. Ne znam jezik, ali razumijem. I ja često želim slušati blues u sitne sate u nekom baru, s čašom Jack Danielsa u ruci, s tankim cigarillosom na dohvat ruke i prepustiti se tužnom, teškom sentimentu.


Toda la noche blues.
Toda la noche magnolias en tu cuerpo.
Toda la noche espero.
A tientas el whisky y los cigarros
se llevan lejos mis espectros.


Azules, azules.
Azules los trenes, los espejos.
Azules cada una de mis voces.
Azules los espero.

2.12.09

Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega

Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku*
I call as a witness Time, the beginning and the end of everything - that every man is always at loss*


Prazna sam posuda koja će vjerojatno ostati prazna do smrti. Jadna sam i žalosna, ali ne mogu se nikome požaliti - zato svima pričam glupe priče, glumim, lažem, skrivam. Nikada, nikada nisam imala nekog kome bih mogla sve reći. Dio velim svojem sinu, dio svojoj kćeri, ali ne želim ih opterećivati. Divni su ljudi i obožavam ih. Bolji su od mene, toliko bolji, i to me usrećuje. Barem nešto da sam napravila kako treba, ali – da li je to zaista moja zasluga??? Voljela bih misliti da je, a ipak, mislim da su oni takvi sami po sebi, nemam ja tu puno zasluge. Jedino biće koje me ne sudi, ocjenjuje i voli bez zadrške je moj Erin i strašno se bojim dana kada ga više neće biti, a taj se dan neumitno približava. Bože, u kojeg ne vjerujem, kako sam nesretna.


*Iz Kur-ana, iz Derviša i smrti
*From  Kur-an, from "The Dervish and the Death"