18.8.09

Uvijek isti osjećaj/ Always the same feeling


Slažem fotografije koje nisu u albumima, a takvih je jako puno. Gledajući neke od njih, ponovno se osjećam kao na njima, pamtim osjećaje, mirise, misli, stanja, vrijeme. No, iako sam sada već stara, iako imam iskustva, iako sam promišljenija, svejedno stalno, uporno, tinjaju isti osjećaji kao kada mi je bilo 16, 17, 18 godina. Ponavlja se isti obrazac samo ako ima priliku! Što nije dobro jer i sada očekujem veliku ljubav, obožavanje, ljepotu, sve bez kompromisa. A to je, sada nemoguće. Razumski, to znam. Emocionalno, to ne prihvaćam. Još uvijek će me ponijeti raspoloženje, stih, muzika, sentiment..... Kada počinjemo starjeti i toga postajemo svjesni, nitko ne kaže da ćemo do smrti zadržati najbolji dio šesnaestogodišnje duše. Stalno čujemo kako bismo se morali ponašati u skladu s godinama, ali da li je prozirna hippy haljina, duga, raspuštena kosa i ponoćna šetnja dio toga ili je to neprimjereno? Ali, kada osjetim topli vjetar u kosi, moja duša se ispuni, sretna sami i sjetna odjednom i drukčija. Mislim da to nije vrijedno zanemariti kako bih bila "primjerena" godinama. Nakon dugo vremena odlučila sam pustiti kosu - za mene je ona oduvijek bila važni dio moje (mlade) osobnosti.