28.7.09

Kuća iz snova/ My dream house

Godinama, od kada znam za sebe, želim određenu vrstu kuće. Kada se je rodio ovaj san o savršenoj kući? Da li one zime u Grčkoj, u Sounionu? Ili kasnije? Kadkada ju ugledam u nekom filmu, samo dio nje kakvu želim. Jedino u što sam sigurna je to da nikada neću imati svoju kuću. Već dugo imam jednu drugu, koja je isto moja, u koju sam uložila puno sebe, u kojoj sam ja.... Pa ipak, san o mojoj kući još je uvijek tu.

Moja kuća nije na kat. Moja kuća nalazi se na osami, na litici iznad nekog mora. Razvedena je, bijela izvana i iznutra. Francuski prozori okrenuti su prema terasi i moru. Podovi su od hrastovog parketa. Nema tapeta. Nema puno namještaja, osim najnužnijih komada. Nema puno ukrasa, osim slika. Nema tabletića, pepeljara, svijećnjaka, vaza, ukrasnih figurica i sličnih stvari. Sve je bijelo. Zavjese su duge, tako da se povlaće podom, bijele, muslinske. Svi okovi na vratima i prozorima su mesingani. Nema rezanog cvijeća, tu i tamo koja zelena biljka u bijeloj tegli. Koja cvjetnica. To je moja kuća u kojoj je sve dobro ozvučeno, kuća za glazbu i užitak, u kojoj hodam bosa. Moja haljina je grimizni saten, kosa mi je duga i godine stoje. Nema prošlosti, nema budućnosti. Dani vjetra, soli i mora. Nemoguće, ali vrijedno snova.

0 komentari: